Ovih poslednjih dana aprila moja dobra prijateljica se intenzivno
„družila“ sa stomatologom. Usput je, onako zdušno, bogoradila da joj je svega već dosta i preko glave, da bi, po završetku svih intervencija osvanula sa širokim osmehom, lepa i zadovoljna.
Ruku na srce, mogla bi ona, da vam iskustveno ispriča sve o boravku u stomatološkoj stolici i svemu što je pregurala zarad očuvanja zdravlja svojih zuba i usta, ali, koliko god bila svesna da je tako što neophodno, isto toliko je, ako ne i više, svesna da bilo šta što je vezano za S od stomatologija, ona više jednostavno ne podnosi.
„družila“ sa stomatologom. Usput je, onako zdušno, bogoradila da joj je svega već dosta i preko glave, da bi, po završetku svih intervencija osvanula sa širokim osmehom, lepa i zadovoljna.
Ruku na srce, mogla bi ona, da vam iskustveno ispriča sve o boravku u stomatološkoj stolici i svemu što je pregurala zarad očuvanja zdravlja svojih zuba i usta, ali, koliko god bila svesna da je tako što neophodno, isto toliko je, ako ne i više, svesna da bilo šta što je vezano za S od stomatologija, ona više jednostavno ne podnosi.
Ja opet, ne mogu, a da se onako, iztiha, iz prikrajka, ne nasmejem toj njenoj antipatiji prema onome čemu, očigledno, treba da bude zahvalna da je tu gde jeste tj. da ipak ima koliko god svojih zuba, nakon muka koje su je pratile svih ovih godina sa istima.
No, nesporno je i to, da je i ona itekako vodila računa o zdravlju istih veoma predano i savesno.
No, nesporno je i to, da je i ona itekako vodila računa o zdravlju istih veoma predano i savesno.
Kao i ona, moja drugarica, mnogi od nas su iskusili potrebu, ali često i neophodnost za sanacijom ili pak za vađenjem zuba. Na žalost, mnogi od nas ipak, ne znaju značaj svojih, rođenih zuba i olako ih se odriču. Postoje ljudi koji mnogo više vole da zub izvade no i samu pomisao da isti mogu da poprave ili da izleče.
Imala sam prilike da čujem gde kažu; Mnogo mi je lakše da izvadim zub nego da se bakćem da ga popravljam, a posle ga opet izvadim.
Ne bih ja da produbljujem mnogo temu, a mogla bih, zašto se kod nas zdravlju usta i zuba, po mom skromnom mišljenju, ne poklanja dovoljno pažnja, kako od samih ljudi, korisnika zdravstvene zaštite, tako na žalost i od strane samih zdravstvenih radnika.
Još uvek postoji nedovoljna informisanost ljudi koliki je značaj zuba kao i koliki je uticaj istih na kompletno zdravlje organizma. Nešto o tome možete pročitati ovde
Osvrnula bih se na pravovaljanu pripremu za ekstrakciju, ili ti vađenje zuba, koja je prilično „popularna“ metoda invazivnog lečanja zuba ovde, kod nas.
Tu pre svega mislim na izbor samog pacijenta da često, iz straha od sanacije, popravke zuba, koji naravno može da se leči, ipak pribegava ektrakciji istog.
Nesporno je da stomatolozi ulažu napor da svojim pacijentima objasne značaj i korist svakog zuba, posebno mladima.
No, nesporno je i da se u našem društvu još nije ukazala potreba za uvođenjem predmeta u osnovne , ali i srednje škole, vezanih za očuvanje i unapređenje zdravlja u celini, pa i zuba kao njegovog nedeljivog segmenta.

Otuda tek postoji još veća potreba za uvođenjem određenih predmeta koji bi postepeno mogli da edukuju , ali i osposobe ljude, kako očuvanju svog zdravlja, tako i na samopomoći.
Svi znaju da kao deca imamo dvadeset (20) tzv. mlečnih zuba, koji se kasnije, menjaju i dobijamo stalnih, trideset dva (32) zuba. Međutim mnogi ne znaju da gubitak svakog zuba uspostavlja dodatno, veće opterećenje ostalih zuba.
Svaki naš zub trpi opterećenje od 70 kp (kiloponda).
Kada se ovo zna, onda se lako može izračunati koliko je dodatno, uvećano, opterećenje svakog zuba koji je ostao u vilici nakon ekstrakcije obolelog, ili zuba kojeg smo sami odlučili da ga se olako odreknemo, jer nam je tako „lakše“.
Kada se ovo zna, onda se lako može izračunati koliko je dodatno, uvećano, opterećenje svakog zuba koji je ostao u vilici nakon ekstrakcije obolelog, ili zuba kojeg smo sami odlučili da ga se olako odreknemo, jer nam je tako „lakše“.
Osim ovog, često mnogi od nas nerado urade protetsku nadoknadu nedostajućih zuba, sve dok ne dosegnemo zabrinjavajuće stanje zubika i po neku dodatnu otežavajuću „okolnost“ kao što je npr. gastritis, ne retko gojaznost i mnoga druga oboljenja, za koja nikada ne bismo rekli da mogu da se pojave, između ostalog i zbog nedostatka zuba, te samim tim poremećaja žvakanja tj. varenja hrane.
Kako ipak spadamo u narod koji rađe vadi obolele zube no što ih leči, nije na odmet da se upoznamo sa nekim preduslovima kako da samu ekstrakciju zuba prevaziđemo na najbolji mogući način.
Mnogima se čini da je vađenje, ekstrakcija zuba „laka“ intervencija, ali mnogi, na žalost ne znaju da je ekstrakcija zuba spada u tzv. invazione metode lečenja.
Invaziona metoda lečenja je svaka ona metoda kod koje se narušava integritet našeg tela.
Takođe, mnogi imaju predrasude da za ektrakciju zuba ne treba nikakva priprema, a to je velika zabluda.
Ponekad, pre vađenja zuba je neophodno uraditi dodatne preglede, kao što je rentgensko snimanje pojedinačnog zuba, ili cele vilice sa zubikom, tzv. ortopan snimak, koji lekaru stomatologu upotpunjuje dijagnostičku sliku.
Kao i za svaku tzv. krvavu intervenciju, tako i za ekstrakciju zuba pacijent treba da ima određenu psihofizičku pripremu.
Sama priprema zavisi od više faktora između ostalog od starosti pacijetna, od stanja njegovog zdravlja u celini, od godišnjeg doba kao i doba dana.
Sama priprema zavisi od više faktora između ostalog od starosti pacijetna, od stanja njegovog zdravlja u celini, od godišnjeg doba kao i doba dana.
Priprema za ektrakciju zuba nije ista kod male dece, mladih, odraslih ili starih lica.
Pacijenti koji se leče od nekih hroničnih bolesti iziskuju posebnu pripremu usko vezanu za bolest od koje se leče.
Takvim pacijentima se preporučuje, kao pravilo, da na ektrakciju zuba dođu posle obavljenog doručka, sa uredno popijenim lekovima koje su dobili od strane svojih ordinirajućih lekara.
Vađenje zuba kod hroničnih bolesnika se ne preporučuje u poslepodnevnim ili kasnijim satima u toku dana, osim ukoliko to nije hitno indikovana intervencija.
Ovo je uglavnom zbog toga da bi se pratilo stanje pacijenta posle ektrakcije zuba kao i eventualno, produženo krvavljenje posle iste.
Ekstrakcija zuba se obavlja od strane stomatologa ili specijaliste oralne hirurgije uz aplikaciju određene anestezije za svakog pacijenta po naosob.
Nakon same intervencije pacijent dobija uputstva vezana za postupke nakon izvršene ekstrakcije zuba.
Najčešće su ona vezana za ishranu i toaletu usne duplje.
Uglavnom se preporučuje kašasta, lagana ishrana. Savetuje se izbegavanje ljute i kisele hrane sa izbegavanjem žvakanja hrane na strani na kojoj je zub izvađen.
Hrana treba da je umereno temperirana ili hladna.

Međutim, takođe se skreće pažnja da se večernja toaleta zuba obavi sasvim normalno, ali sa blagim i umerenim potezima četkice kroz usnu duplju.
Posebna pažnja se pacijentima skreće na izbegavanje stavljanja ruke, ili maramice na obraz, stranu lica, na kojoj je izvađen zub, kao i da se izbegne spavanje na toj stani stela.
Takođe, pacijentima se preporučuje korišćenje onih sredstava protiv bolova, ukoliko se ukaže potreba za istima, koji u sebi ne sadrže acetilsalicilnu kiselinu.
Skreće se pažnja hroničnim bolesnicima da svoju terapiju uzmu po redosledu.
Kontrolni pregled, ukoliko je to potrebno, određuje lekar stomatolog.
Skoro uvek, po završetku ektrakcije zuba, posebno ako se radi o višestrukom vađenju istih, lekar stomatolog skrene pažnju pacijentu na neophodnost i značaj protetske nadoknade izvađenih zuba.
Nadoknaditi izvađene zube ne znači samo uspostaviti opet zadovoljavajući estetski izgled, već pre svega omogućiti funcionisanje procesa varenja koje počinje još u ustima.

Ukoliko ikada budete u takvoj situaciji ovi redovi će vam možda pomoći da kroz sve to prođete na lakši način.
Ipak, autor ovih redova vam najtoplije preporučuje, da učinite sve i više od tog, da što duže sačuvate zdravlje svojih zuba jer njih nikada ne mogu potpuno zameniti, oni veštački, protetski nadoknađeni, koje u šali nazivam „stalni zubi“.