Pretraga

Postoje mesta kojima se rado vraćam

Ne sećam se ko je rekao da su oni,  koji su bili ili obišli hiljadu mesta,  imali ispunjen život. Broj mesta koje sam obišla i u kojima sam bila je impozantan, trocifren, ali ima još do te hiljade. Sve se nešto mislim, nije li to zato što ja volim da se vraćam u mesta koja mi se sviđaju, koja na mene ostave poseban utisak, više puta, ali, u nedoumici sam.
Može li obilazak istih mesta da se broji u tu brojku od hiljadu? Ma znam da ne može, al’ bi sve, nekako volela da se i to računa 🙂
 Kako god, prošle godine sam bila u Soko Banji i kako onda nisam to zabeležila primereno, reših da ove godine ispravim nepravdu, tim pre što mi je namera da postanem redovni posetilac iste.
Ozren

Da, Soko Banja mi se dopada i kao i kod mnogih mesta, sela, varoši, gradova, koje sam videla, bila u njima ili ih  obišla samo, ostavila je jedan samo svoj trag, koji me eto, tera, da joj se vraćam i vratim ponovo.

Soko Banja je mali grad, varošica, smeštena podno planine Ozren i sama je, upravo
 zbog tog, sva u uzbrdicama i nizbrdicama koje su, dušu dale da šetaš, da povećaš ili obnoviš sopstvenu kondiciju.
Šetalište u centru Soko Banje u rano jutro
Vazduh je kristalno čist i ima neki poseban miris. Samo mesto bi, kao i mnoga mesta u našoj zemlji, uostalom, moglo da bude mnogo uređenije, tim pre što je jedno od najpoznatijih banjskih lečilišta u nas, no, svakako ima jednu rustikalnu draž provincije koja mene privlači.
Park Banjica
Ipak, ono što mi se posebno dopada u Soko Banji su ljudi. Nasmejani, ljubazni, otvoreni, spremni da pomognu, da se našale, a to je ovih poslednjih godina poprilična retkost u našoj sredini. No, da ja ne bih previše dužila volela bih da uživate i sami u ovim slikama Soko Banje koje je moja nevešta ruka ovekovečila ove godine.
Dogodine  u maju, opet ćemo se družiti Soko Banja, njeni meštani i ja i opet ću nastaviti da obilazim sve ono što još nisam videla, a verujte mi na reč ima toga dosta.

 

Leave a Reply