Albizia julibrissin, poznata još i kao persijsko svileno drvo ili roze svileno drvo, vodi poreklo iz jugoistočne Azije. Kod nas je još zovu i mimoza, jer njeni listovi podsećaju na listove mimoze, one tzv. stidljive, no mnogi ljubitelji baštovanstva i cveća je znaju i kao svileni bagrem.
To je drvo, koje ume da naraste do 12 m visine, lepo, elegantno, ne previše zahtevno što se tiče uslova za rast, razvoj i opstanak, jer sasvim dobro ume da se prilagodi, a i da raste u ovoj tvrdoj, banatskoj glinovitoj zemlji iako voli peskovito, doduše, takođe suvo tlo.
Ako se zaštiti od mraza u svojoj drugoj godini starosti, ume da opstane u našoj klimi, pogotovo ovoj srenjebanatskoj gde vetrovi znaju da brišu ko ludi, a zima da seče kad zagudi.
Ima lepu široku krošnju koja ne pravi veliki hlad, ali je bez obzira vrlo korisna, jer semenke svilenog bagrema voli da jede stoka, a i divljač u prirodi, dok leptiri i pčele ne mogu da odole nektaru iz njenih prelepih cvetova koji su priča za sebe i koje je vrlo teško opisati.
Lelujavog i nenametljivo prijatnog mirisa, nežne roze boje, sa paperjastim laticama iz čije sredine štrče prašnici na dugačkim drškama i veliki crveni tučak.
E ovo drvo sam imala privilegiju da prvi put vidim u svom sjaju racvetalih grana, septembra meseca, davne 1995. godine u Grčkoj, u Pefkohoriju, gde krasi ulice istog malog gradića posađena u drvorede.
Pre 5 godina, malu sadnicu Albizije julibrissin, ili ti svilenog bagrema, sam dobila na poklon od prijatelja kojeg naši suseljani zovu Radivoje Besni i sada ona krasi naše dvorište, ovde, u selu Perlezu gde obitavamo, a koju je on sam podigao iz semena.
Trenutno je u punom cvatu , po prvi put, dosta raskošno i zahvaljujući njoj, naša bašta ne izgleda tako tužno zbog ove ovogodišnje suše i ubitačnog dejstva sunca ovog leta.
Radivoje je svoj nadimak “zaradio” zahvaljujući svojoj energičnosti i neprestanoj marljivosti u radu, ali je svakako zaslužio, bar što se mene tiče, da ga pamte i po ljubavi prema prirodi kojoj ume zdušno da vrati pa i da podeli sa drugima baš po onoj Čika Jovinoj: “Gde god nađeš zgodno mesto tu drvo posadi, a drvo je blagorodno pa će da nagradi”.
Moj svileni bagrem, samim svojim rastom u našoj bašti, mene višestruko i nagrađuje i nadahnjuje.