Ako čekaš da ti drugi sreću podari
čekaćeš dugo i uzaludno.
Nije se još rodio taj neko, ustvari
moraš da tragaš sam za njom, budno.
Jer ono što za tebe je sreća
za nekog je trivija il’ nešto bezveze
il’ možda najveća nesreća
koja te u tugu i čemer odveze.
Pa tražiš izlaz iz tog lavirinta
a njega nigde u vidokrugu
ne pomaže ti ni jedna finta
da svoju srećnu pronađeš dugu.
Za ruku nekog uporno hvataš
i moliš, tvoju sreću da ti da
gubiš se umoran, još ne shvataš
da u tebi se krije snaga sva.
Da svoju sreću tražiš i nađeš
jer drugi je za sebe isto traže
i najzad shvatiš, iz kruga izađeš
istina prava je, ne lezi vraže.
Svako sam sreću gradi svoju
i niko mu je ne može dati
i ne može uzeti ni moju, ni tvoju,
na kraju potrage to se shvati.
PS: Slika je sa Google